Kiklop je modernistički roman smješten u Zagreb neposredno prije izbijanja Drugoga svjetskog rata. U središtu je Melkior Tresić, kazališni kritičar i osjetljivi intelektualac koji se kreće među novinarima, umjetnicima, glumcima i kavanskim osobenjacima, dok se nad njegovim svijetom sve snažnije nadvija prijetnja rata. Njegovo lutanje gradom i susreti s raznolikim likovima otkrivaju tjeskobu, nesigurnost i rasap vrijednosti u društvu koje se približava katastrofi.
Marinković roman gradi fragmentarno, spajajući pripovijedanje, unutarnje monologe, ironiju, grotesku i brojne književne i mitološke asocijacije. Naslovni Kiklop postaje snažan simbol dehumanizacije, nasilja i povijesne prijetnje koja ugrožava pojedinca i kulturu. Djelo se ističe slojevitim jezikom, živopisnom atmosferom zagrebačkoga boemskog života i pronicljivim propitivanjem odnosa između straha, intelekta i odgovornosti.