„Knjiga za Maju“ je Tomaševa prozna knjiga nemira, raspadanja i pokušaja objedinjavanja bića, što znači i svijeta, koji autoru uporno izmiče, ali oduvijek, od dana nomadskih koji nisu stvorili uporište, do onih kada vrline i poroci mijenjaju hijerarhiju pa se moralni kompas suludo vrti. Sve se to očituje i u autorovoj poetici, koja kroz jezik i emociju pokušava prenijeti stanja i nedoumice, u poetici koja prati i oponaša rastrzanost bića i pokušaje njegove defragmentacije. No, još nije vrijeme za rezignaciju, postoji volja za životom i mirom, možda se ipak može pobjeći od gejzira psihe ili se na njima ogrijati, možda put u Lisabon na kojem Ona tako inzistira daje nadu, pa bila ona i bez optimizma. Samo se treba pokrenuti, još jednom uroniti.
Vrlo dobro
