Koncert za samoću psihološka je pripovijest slovenskoga i hrvatskoga književnika Branka Šömena, izvorno objavljena pod naslovom Koncert za samotu. U središtu djela nalazi se intimno iskustvo samoće, koje autor promatra kroz unutarnji život svojih likova i njihove složene odnose prema drugima. Naglasak nije na vanjskoj radnji, nego na raspoloženjima, sjećanjima i tihim pomacima svijesti.
Šömen pripovijeda suzdržano i atmosferično, stvarajući prostor za razmišljanje o izoliranosti, bliskosti i potrebi za razumijevanjem. Knjiga se odlikuje psihološkom usmjerenošću i lirskim ugođajem, a njezina se napetost gradi postupnim otkrivanjem unutarnjih konflikata. Koncert za samoću sažeto je i introspektivno prozno djelo o čovjeku suočenom sa sobom i vlastitom tišinom.