Michael Dibdin irski je autor koji je godinama živio u Italiji, a hrvatskim čitateljima predstavlja se istovremeno s dva romana - i (dobitnik ugledne Golden Dagger nagrade).
U pozadini radnje svakog romana Dibdinova talijanskog niza je tamna strana talijanskog društva: birokratizam, zločin, korupcija. Dibdinu to nije nepoznanica, jer su mu njegove "talijanske godine" priskrbile mnoštvo građe koju vješto koristi u svojim domišljatim, duhovitim, elegantno pisanim i poprilično sofisticiranim romanima.
"Kralj štakora" prvi je u seriji Dibdinovih romana s inspektorom Zenom kao glavnim likom. Enigmatski naslov "Kralj štakora" ne odnosi se na pojedinca koji se izdigao iznad ostalih i njima vlada, već na prirodni fenomen iz životinjskoga svijeta metaforički vrlo primjenjiv na ljudsko društvo. Naime, kad se štakori u ograničenom prostoru previše razmnože, repovi im se zapletu u čvor. Što se životinje, nastojeći se osloboditi, više otimlju, to čvor koji ih povezuje postaje čvršći. Kralj štakora, odnosno analogna ljudska formacija, proizvodi moćan izopačen oblik demokracije: snaga jednoga snaga je sviju. Pritom zaprepašćuje sposobnost prilagodbe prisilnom zajedništvu.
Inspektor Aurelio Zen još je jedan lik iz plejade (anti)junaka koji su glavno obilježje onih boljih svjetskih uradaka ovog žanra (poput P. Marlowa u romanima Raymonda Chandlera ili N. Banića iz krimića Gorana Tribusona). Čas duhovit, čas ciničan, čas suosjećajan... u svakom je slučaju uvjerljiv lik kojim Dibdin dodatno pridobija čitatelja.
Vrlo dobro
