Svojim šesnaestim romanom, Krojač Paname, John le Carré uvodi nova pravila u žanr koji je tijekom posljednjih četvrt stoljeća dobrim dijelom sâm i stvorio.
Klasičan hladnoratovski špijunski roman zamijenio je otrovno duhovitom satirom na račun obavještajnih službi. Nema više intelektualaca i kombinatora, nema Smileya ni njegovih ljudi – izgurali su ih beskrupulozni, poluobrazovani, preko oglasa unovačeni amateri poput Andyja Osnarda i očajno nevoljki špijuni poput Harryja Pendela, nekad britanskog kažnjenika a danas otmjenog krojača svih onih koji u Panami nešto znače.
Komičan špijunski kostimirani bal Andyja i Harryja u kojemu će žeđa za obavještajnim podacima jednoga a blagoglagoljivost i mašta drugoga dovesti do katastrofalnih i potpuno iznenađujućih posljedica savršeno je orkestriran pod le Carréovim dirigentskim perom.
Iako Krojač Paname pokazuje le Carréa u novom svjetlu, nijedna od njegovih prepoznatljivih odlika ne nedostaje: besprijekorno jedak stil, savršeno poznavanje špijunskog zanata, oko koje opaža svaku sitnicu, sposobnost raščlambe političkih anomalija i minuciozno secirani junaci drušvene mimikrije.
Uvijek zahtjevnu prozu Johna le Carréa na hrvatski je uspješno preveo Tomislav Mihalić, a Nenad Martić skrojio je naslovnicu dostojnu djela.
Vrlo dobro
