Uvod u književnu iterologiju. Putovanje je književna tema par excellence. Putovanje podrazumijeva promjenu koja je ključan element kako života tako i njegova uprizorenja u domeni umjetničkog. Pri tom fizička promjena obično inicira onu duhovnu odnosno putovanja omogućuju duši dragocjenu promjenu perspektive. Književni kritičar James Wood u nadahnutoj studiji "Proza na djelu" u tom smislu spominje trenutak iz "Ane Karenjine" kada junakinja, nakon što je u Moskvi upoznala Vronskog, izlazeći iz vlaka u Peterburgu prvi put primjećuje suprugove klempave uši. Putovanje jest kondenzacija životnog puta od rođenja ka smrti, a ono što na njemu skupljamo, puno intenzivnije nego u svakodnevnom ritmu, jesu nove vizure i iskustva.
Otputovati nekamo i tako doživjeti snažne retoričke momente dolaska odnosno rođenja, upoznavanja novog odnosno sazrijevanja te naposljetku povratka to jest smrti, zapravo znači iskusiti život u malom. Putovanje je tako optimalna metafora promjene na koju je čovjek neizbježno osuđen. Krećući se iz svjetlosti u tamu, iz života u smrt, iz neznanja u znanje spoznajni subjekt neprestano putuje, fizički i metaforički. Putovanja što ih je od svog početka uobličavala književnost uvijek su zrcalila unutrašnja lutanja duha.
U poticajnoj studiji "Kultura putovanja : Uvod u književnu iterologiju" Deana Dude, profesora komparatistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, putuje književnim krajolicima od antike do naših dana suvereno trasirajući vrludavu rutu što su je kroz vjekove utabali književni i ini tekstovi posvećeni ovoj tematici. U prvom poglavlju autor definira svoju namjeru dajući joj konzistentnu teorijsku podlogu na kraju poentirajući spomenutom anegdotom iz Tolstojeva romana : „U toj se epizodi metaforički ogleda strukturni ritual većine povrataka: vidi se ono što se prije nije vidjelo. Putnica se vratila nešto drukčijom nego što je otišla, taj višak izaziva promjenu, promjena pokazuje narušenu ravnotežu, narušena ravnoteža omogućuje pripovijedanje."
Vrlo dobro
