Knjiga Biserke Cvjetičanin "Kultura u doba mreža" bavi se analizom kulturne politike (i kulturnih politika) kao jednom od nezaobilaznih i iznimno važnih javnih politika modernog društva i modernih demokracija. Pokazalo se da sva društva koja zanemaruju taj vid javne politike prije ili kasnije gube jednu od ključnih dimenzija razvoja i zapadaju u krizu identiteta kao elementa prepoznatljivosti u današnjem pluralnom svijetu. Stoga je tema kojom se bavi ovo djelo znanstveno i stručno relevantna upravo onoliko koliko je relevantan i važan sam razvoj društva.
Autorica uvijek polazi od sasvim konkretnih problema kulturne zbilje i kulturne politike. Ona svoje poglede i stavove ne izvodi iz općih načela i normi kulture i kulturne politike nego iz stvarnog života suvremenih kulturnih procesa. Čak i onda kad polazi od nekih općih načela (recimo od generalnih i univerzalnih načela Ujedinjenih naroda, UNESCO-a ili pak drugih međunarodnih, kako znanstvenih tako i političkih tijela i organizacija) ona ta načela sagledava u svjetlu njihove stvarne provedivosti, njihove recepcije u konkretnim društvenim sredinama. Autorica u svome pristupu ponajprije ima na umu kako se ta načela doživljavaju, prevode, provode ili ne provode.
Ovo djelo analizira hrvatsku kulturu i kulturnu politiku u svjetlu činjenice da je Hrvatska postala punopravna članica Europske unije te da u svoju buduću kulturnu politiku i strategiju treba ugraditi tri temeljna strateška smjera EU: promicanje kulturne raznolikosti i interkulturnog dijaloga, razvoj kreativnih industrija u najširem smislu i jačanje uloge kulture u hrvatskim vanjskim odnosima.
Vrlo dobro
