Lapot i druge listine iz ljetopisa prva je pjesnička zbirka Gorana Babića, objavljena 1969. godine. U kratkim, zgusnutim pjesmama autor se služi povijesnim i mitskim motivima, starinskim izrazima te slikama nasilja, prolaznosti i ljudske sudbine. Naslovne „listine” djeluju poput fragmenata iz izmišljenoga ljetopisa, u kojem se prošlost neprestano vraća i odražava u sadašnjosti.
Babićeva poezija spaja ironiju, grotesku i lirski naboj, a iza prividno drevnih prizora otvara pitanja moći, straha, pobune i odgovornosti pojedinca. Jezik je sažet i slikovit, često oslonjen na ritam i zvuk, dok povijesna udaljenost služi kao način promišljanja suvremenoga iskustva. Zbirka je prepoznatljiva po tamnoj atmosferi i kritičkom odnosu prema mehanizmima koji ponavljaju i uništavaju ljudske sudbine.