Lavorare stanca prva je pjesnička zbirka Cesarea Pavesea i jedno od ključnih djela talijanske poezije 20. stoljeća. Pjesme su oblikovane kao kratke, zgusnute pripovijesti u dugom, razgovornom stihu, na raskrižju lirike i narativnosti. U njima se izmjenjuju gradski prizori Torina, seoski krajolik i slike svakodnevnoga života, bez uljepšavanja i sentimentalnosti.
U središtu zbirke nalaze se usamljenost, otuđenost, nemogućnost trajnog pripadanja te napet odnos između grada i zemlje. Paveseovi likovi često su mladi, nemirni i iskorijenjeni, uhvaćeni između želje za bliskošću i potrebe za bijegom. Snažan ritam, neposredan jezik i gotovo mitska atmosfera običnim iskustvima daju šire, egzistencijalno značenje.