Božidar Violić rođen je 1931. godine u Splitu, gdje je završio klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je studij romanistike te režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost. Na pozornicama hrvatskih kazališta dosad je postavio osamdesetak dramskih i opernih naslova. Ključna mjesta hrvatskog kazališnog izričaja predstavljaju adaptacije i režije Šenoine "Ljubice", Marinkovićeva "Zagrljaja" i "Glorije", Brešanova "Hamleta u selu Mrduša Donja", Novakovih "Mirisa, zlata i tamjana"... Vrstan je tumač i stranih klasičnih i suvremenih autora, o čemu svjedoče i njegove režije Shakespeareova "Richarda III", Moliereova "Tartuffea" i "Don Juana", Weissovih "Patnji gospodina Mockinpotta"... Od opernih režija izdvajaju se Mozartov "Figarov pir", Offenbachove "Hoffmanove priče", Puccinijeva "Tosca", Bersin "Oganj"... Osim dramatizacija za kazalište, pisao je scenarije za kratke i dugometražne filmove. Objavio je niz članaka i teatroloških eseja te knjigu "Lica i sjene" (1989.; ponovljeno prošireno izdanje 2004.). Za redateljski rad dobio je brojne nagrade, poput one Festivala malih scena (Sarajevo, 1960.), "Mladog pokolenja" (Beograd, 1967.), Nagrade grada Zagreba (1969.), Sterijinog pozorja (Novi Sad, 1972.), nagrade Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske (1980. i 1983.), nagrade "Gavellinih večeri" (1982. i 1987.), nagrade "Dubravko Dujšin" (1983.), nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo (1994.) i mnogih drugih.
Vrlo dobro
