Nacistički liječnici u Auschwitzu bili su predvodnici ubojstva većine od milijun žrtava tog logora. Liječnici su razvrstavali žrtve – kako na logorskoj rampi, u pristiglim transportima logoraša, tako i poslije, u logorima i medicinskim blokovima. Liječnici su nadgledali ubijanje u plinskim komorama i određivali kada su žrtve mrtve. Liječnici su provodili ubilačku epidemiologiju, šaljući u plinsku komoru skupine zaraženih, uključujući ponekad i sve ostale koji su se nalazili u istom medicinskom bloku. Liječnici su zapovijedali i nadgledali, a ponekad i izravno provodili ubijanje slabih, iscrpljenih pacijenata u medicinskim blokovima ubrizgavanjem fenola u krvotok ili u srce. Za sva ta ubojstva liječnici su održavali privid medicinske legitimnosti: za smrti zatočenika Auschwitza i ljudi dovedenih izvana da budu ubijeni potpisivali su lažne potvrde o smrti navodeći nepostojeće bolesti.
Sve u svemu, možemo reći da su liječnici nosili velik dio odgovornosti za ubilačku ekologiju Auschwitza – za biranje žrtava, mehaniku ubijanja te održavanje ravnoteže između ubijanja i radnih funkcija logora. Iako liječnici nisu upravljali Auschwitzom oni su mu davali izopačenu medicinsku auru. Kao što je rekao jedan preživjeli koji je izbliza promatrao taj proces, "program ubijanja od početka do kraja vodili su liječnici".
Kao novo
