Roman Lijep i mračan priča je o ružnoj i surovoj strani života zaodjenuta u ruho bajke (odatle i naslov: život je istovremeno “lijep i mračan”). Napisan je iz perspektive neimenovane djevojčice koju jednog jutra, nakon godina provedenih u sirotištu, na čađavom peronu gradskog kolodvora preuzima strina Amanda i odvodi je k sebi da izgubljeni identitet potraži u suživotu s članovima svoje šire obitelji. Tu skupinu ekscentričnih likova – koje će zajedno s čitateljem djevojčica i sama tek malo-pomalo upoznavati – osim rastresene strine, bivše ljepotice uhvaćene u zamku lošeg braka, čine: stric Segundo, grubijan koji se bavi mutnim poslovima, zatim bratić Mali, plahi dječak koji inteligencijom nastoji probiti svoj put do sigurnog kutka u okrutnom svijetu, gđa Bárbara, djevojčičina baka, iskusna i mudra, ali naizgled hladna starica, s kojom se “začeo svijet” i s kojom djevojčica uspostavlja poseban odnos, i ponajvažniji lik, čudesna patuljica Airelai, žena u vlasti riječi i priče, koja u romanu otvara vrata egzotičnoga i magičnoga. Pozornica radnje je prljavi i bezobzirni marginalni gradski ambijent koji služi kao scenografija jednoj čarobnoj, ali tragičnoj priči o djetinjstvu. Ta Četvrt – koja sa svojim živopisnim i “odviše” ljudskim likovima može biti bilo koji gradski kvart – za djevojčicu predstavlja cijeli i jedini svijet. Čitatelj će, zaranjajući u njega i motreći očima djevojčice, i sam polako otkrivati sve zagonetke koje mu je autorica pripremila u ovom savršeno strukturiranom i stilski sjajno izvedenom romanu. U romanu se realistični opisi svijeta i hvatanja ukoštac s društvenom nepravdom miješaju s čistim pripovjedačkim instinktom, a sve radi stvaranja fantastičnih svjetova. Otuda je roman Lijep i mračan mješavina neuljepšanoga socijalnog realizma, egzistencijalističkog usmjerenja te tajnovitoga, magičnog straha kojim je prožeto opisivanje nepoznatoga.
Vrlo dobro
