Je li umjetnost moguća i nakon holokausta? Najnoviji roman Imre Kertésza pokušava odgovoriti na to pitanje, pod maskom ironične krimi priče. Junak knjige je pisac B, rođen u Auschwitzu, koji je negdje u devedesetima počinio samoubojstvo, a pripovjedač je neki Keserü, lektor i nakladnik, opsjednut likom i djelom mrtvog pisca. Keserü, vođen opsesijom da u B.-ovoj ostavštini otkrije “roman života”, jednoga dana među njegovim papirima zaista pronalazi roman Likvidacija, proročansko djelo u kojem je umrli precizno predvidio ponašanje sebi bliskih osoba u kaosu pretvorbe. B. si oduzima život ne mogavši podnijeti situaciju u kojoj se našao, punu pretenzija i međusobnog blaćenja, a u zapisima i uspomenama postepeno se razotkriva tajna njegove smrti. Da – odgovara Kertész – umjetnost je moguća i nakon holokausta, no samo ako upravo ona postane mjerom i kamenom temeljcem postojanja.
Ubuduće više neće biti tako iskrenih romana o najvećem zločinu ljudske povijesti, knjiga koje se ne mogu baviti stvarnošću jer stvarnost nakon Auschwitza pripada ubojicama, knjiga koje ne samo da govore o uništenju, nego iz njega potječu. Imre Kertész napisao je Likvidacijom još jednu takvu knjigu, roman koji je ružan jer mora biti ružan, pripovijest punu narativnoga neprijateljstva – veliku književnost.
Iris Radisch, Die Zeit
Autor je duboko svjestan neispripovjedivosti života koji je započeo u Auschwitzu. Unatoč tome, on i dalje taj svoj i naš mračni, besmisleni svijet nastoji pišući održati na okupu.
Anne Kraume, Die Tageszeitung
Vrlo dobro
