Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. Drugo izdanje.
Svakom je povijesnom tijeku važno odrediti ishodište pa tako i onomu koji zovemo hrvatskom književnošću. To, međutim, nije nimalo lako. Teškoće nisu samo u oskudnosti i nepouzdanosti vrela, nego i u potrebi da se razumiju vrlo zapletena filološka, arheološka, povijesna i druga pitanja. Radosna je činjenica da se našao znanstvenik oboružan potrebnim znanjima, filolog s dostatnom upućenošću u povijesne i arheološke probleme, mislilac koji zna uvjerljivo pretpostavljati i obrazloženo zaključivati, koji od krhotina uspješno gradi obrise cjelovite slike i u mozaik uspješno ugrađuje kamenčiće koji su pronašli drugi i one koje je otkrio sam. Kultura i književnost u hrvatskom ranom srednjovjekovlju promatraju se u Katičićevoj knjizi u kontinuitetu, tj. uvijek se u temeljima promatranih pojava vidi antika, posebice kasna, ali se čitatelja također upozorava na ono što će i u kasnijim stoljećima živjeti, a počeci su mu u ranom srednjovjekovlju. Autor u polazištu i u svakoj konkretnoj situaciji zna razlikovati povijesnu istinu i priču o njoj: kao samosvjesnoga filologa manje ga zanima što se doista dogodilo, a više kako se o događaju priča. Litterarum studia popunit će veliku prazninu u našoj književnopovijesnoj znanosti: izvanredno oblikovane spoznaje, utemeljene na uranjanju u cjelinu hrvatske i europske kulturne povijesti, nude nam dosad najpotpuniju sliku hrvatskih kulturnih i književnih početaka te samim tim na nov način osvjetljavaju cijelu našu književnojezičnu povijest.
Stjepan Damjanović, Vijenac
Vrlo dobro
