Aluísio Azevedo (1857. – 1913.) bio je istaknuti brazilski romanopisac, dramatičar i diplomat, najpoznatiji kao pionir naturalističkog književnog pokreta u Brazilu. Rođen u Sao Luísu, Maranhao, uveo je naturalizam svojim revolucionarnim romanom O Mulato (1881.), koji se bavio rasnim predrasudama. Njegovo remek-djelo O Cortiço (Ljubav u Riju, 1890.) živopisno je prikazalo borbe nižih klasa Rio de Janeira, koristeći teme poput ekološkog determinizma i društvene kritike. Pod utjecajem Émilea Zole, Azevedova djela često su istraživala teme poput ukidanja ropstva, društvene nejednakosti i emancipacije žena. Unatoč svom književnom uspjehu, napustio je pisanje 1895. da bi nastavio diplomatsku karijeru, služeći u zemljama poput Argentine, gdje je i preminuo. Njegovi su romani i dalje značajni zbog svojih povijesnih i socioloških uvida u brazilsko društvo 19. stoljeća.
Vrlo dobro
