Ljudi sa četiri prsta roman je o istočnoeuropskim emigrantima koji nakon Drugoga svjetskog rata pokušavaju preživjeti na rubovima zapadnoeuropskih gradova. Njegovi su junaci odbačeni pojedinci, bivši ljudi i propale egzistencije, povezani s kriminalom, nasiljem i neprestanim traženjem mjesta u svijetu koji ih ne prihvaća. Radnja se odvija među vlakovima, svratištima, logorima i drugim nesigurnim prostorima, ponajviše na području Njemačke.
Bulatović ne gradi roman oko jednoga junaka ili središnjega događaja, nego kroz niz epizoda oblikuje široku i mračnu sliku emigrantskog podzemlja. Stvarno i nestvarno neprestano se isprepliću, a groteska, crni humor i karikaturalne prizore prati ozbiljno promišljanje političke i egzistencijalne bijede. Ljudi sa četiri prsta upečatljiv su roman o nasilju, raseljenosti i gubitku identiteta.