U jedno hladno, kišno kasnojesensko predvečerje na širokoj aveniji u malome francuskom gradu okruženom alpskim masivom knjižar Étienne Vollard svojim kombijem pregazi djevojčicu. U bolnici upoznaje Théresu, njezinu otuđenu majku, koja sanja o bijegu i životu bez obveza. Vollard počinje svakodnevno posjećivati djevojčicu Evu i uz uzglavlje joj priča priče iz knjiga, jedine koje kao knjiški čovjek zna.
Mala kartuzijanka francuskoga filozofa, esejista i pisca Pierrea Péjua čudesna je priča o očinskoj ljubavi, nadi, očaju i mitskoj snazi pripovijedanja. To je tužan roman o vezi triju bića koja nemaju nikoga osim sebe: ženi koja nije željela biti majka, djevojčici koja nije doživjela roditeljsku ljubav i knjižaru zatočenom u svijetu knjiga.
Mala kartuzijanka jedno je od onih djela koja kroz običnu, gotovo svakodnevnu priču uspijevaju ostvariti veličanstvenu pripovjednu sagu dostojnu najvećih romanopisaca dvadesetoga stoljeća.
Vrlo dobro
