Memoari Pere Bogalja prvi su roman Slobodana Selenića, smješten u poslijeratnu Jugoslaviju i oblikovan kao ispovijest čovjeka obilježenog teškim tjelesnim invaliditetom i društvenom izolacijom. Pripovjedač Pera promatra svijet iz položaja autsajdera, s nepovjerenjem prema obitelji, političkoj vlasti i službenim tumačenjima prošlosti. Njegov glas istodobno je ogorčen, pronicljiv i često ciničan.
Kroz osobna sjećanja, obiteljske odnose i prizore iz društvenog života roman propituje cijenu revolucionarnih ideala, moralni pad pobjednika te način na koji povijest oblikuje privatne sudbine. Selenić spaja psihološku analizu, crni humor i snažnu društvenu kritiku, stvarajući slojevitu prozu o traumi, krivnji, moći i nepripadanju. Memoari Pere Bogalja istaknuto su djelo poslijeratne srpske književnosti.