U petom svesku Memoara Giacomo Casanova nastavlja pripovijedati o vlastitom životu, ispunjenom putovanjima, novim poznanstvima, ljubavnim pothvatima i nepredvidivim preokretima. Njegov povratak u Veneciju otvara niz susreta sa starim prijateljima i društvenim krugovima, dok se iza prividno bezbrižnog života neprestano pojavljuju dugovi, opasnosti i potreba za novim izlazom. Casanova se ponovno potvrđuje kao čovjek koji se snalazi zahvaljujući šarmu, domišljatosti i spremnosti na rizik.
Memoari istodobno nude živopisnu sliku Europe osamnaestoga stoljeća: njezinih aristokratskih salona, gradova, putovanja i društvenih običaja. Pripovijedanje je neposredno, duhovito i samosvjesno; autor vlastite postupke ne prikazuje samo kao niz pustolovina, nego i kao svjedočanstvo o slobodi, ambiciji i ljudskoj potrebi za užitkom. U središtu ostaje složena osobnost povijesne figure koja se stalno mijenja, ali uvijek zadržava izraženu znatiželju prema ljudima i svijetu.