Knjiga Metalepsa jednoga od najvećih humanističkih znanstvenika današnjice Gerarda Genettea ovaj izvorno retorički pojam proširuje do te mjere da ga primjenjuje na različite tipove umjetnosti i prikazivačkih praksi (književnost, slikarstvo, kazalište, film, televizija...). Autor, među inim, pokazuje kako isklesani likovi na nekom štitu mogu oživjeti i uzeti riječ, kako slika može napustiti svoj okvir, kako lik može izići sa scene ili iz ekrana, kako romanopiščevu radnu sobu mogu zaposjesti "maglovita obličja" njegovih junaka te kako on . sam, kao Guliver u zemlji Liliput, može zakrčiti cijeli prostrani krajolik svoga romana. Od Homera do Gionoa, od Sternea do Calvina, od Pirandella do Woodya Allena, umjetnici su rijetko odolijevali iskušenju da posegnu za sredstvima i učincima svoga prikazivanja svijeta, odnosno da vlastite čitatelje i gledatelje uvuku u kovitlac što ga nudi ta vrsta poniranja. Gerard Genette nas hirovitom i često digresivnom kompozicijom ove knjige uvlači u nekad razigran a nekad zabrinjavajući vrtlog raznih stvaralačkih fantazija obuhvaćenih pojmom metalepsa.
Vrlo dobro
