Na jednoj strani ponora divlji je turski konjanik nakon neuspjele opsade Beča, a na drugoj Gorazd Dimec, mladi i nadobudni član stranke Slovenija Slovencima, netom nakon proglašenja neovisnosti. Sve između građa je prvoga romana Zorana Predina. Sve između život je i povijest koje poznajemo.
Na svoj prepoznatljivi način – s mnogo fine erotike, istančanosti i ironije – Predin u Mongolskim pjegama iz bezdana prošlosti izvlači vojske i nježnosti, ljubavi i pokolje, pletući od sudbina svojih likova priču o jednoj obitelji, koja bi lako mogla biti i priča o jednome narodu, ili jednome kontinentu, ili svakome od njih.
Pogled koji preko ponora povijesti s Gorazdom Dimcem izmjenjuje strašni Drugi nijem je, ali, srećom, Zoran Predin tu je da nam ga prepriča. Govori o turskim pljačkama i jugoslavenskim tajnim službama, o pokrštavanjima i otrežnjenjima, o avionskim i ostalim nesrećama, crnom talogu i još crnjem humoru usuda.
Ako je netko u stanju oduprijeti se i prekinuti začarani krug klanja počinjenih u ime čistoće vjere, rase, ideologije ili jezika, za Predina je to uvijek samo slobodni, tvrdoglavi, nepotkupljivi, svojom-glavom-misleći pojedinac. Osoba koja misli i voli preko granica.
Mongolske pjege posvećene su i napisane takvim ljudima. Čak i ako ih u romanu možda – baš kao ni u životu – nema previše.
Vrlo dobro
