Leone Ginzburg nikada nije uzeo oružje u ruke, pa ipak, teško je naći čovjeka koji se u Mussolinijevoj Italiji glasnije suprotstavio fašizmu. Od siječnja 1934. do veljače 1944. kad nakon mučenja umire u rimskom zatvoru ostavljajući za sobom jedno od najljepših ljubavnih pisama, ovaj blagi ali nepokolebljivi čovjek ponavljat će svoje “ne” ludilu i nečovječnosti, izabirući uvijek iznova onaj teži put – stazu koja će mu donijeti zatvor i progonstvo, ali i poštovanje i ljubav, pretvorivši ga u junaka talijanskog pokreta otpora. Jedno desetljeće hrabrosti i poštenja, desetljeće jednog života koje je napravilo razliku. U romanu koji prati život briljantnog mladog intelektualca Leonea i njegove supruge, slavne talijanske spisateljice Natalije Ginzburg, Antonio Scurati plastično ocrtava sliku jednog vremena, s njegovim najmarkantnijim protagonistima, njegovim konformizmima i junaštvima, dvojbama i izborima. Najbolje doba našeg života ono je u kojem se bori, pati, zaljubljuje i voli, a Scuratijev roman strastvena je i nadahnjujuća priča koja sudbinu Leonea i Natalije Ginzburg, Cesarea Pavesea i Giulija Einaudija veže uz one takozvanih običnih ljudi, autorovih djedova i baka, koji su živjeli pod istom diktaturom, istim bombama i istim iskušenjima Drugoga svjetskog rata – donoseći vlastite odluke i plaćajući cijenu za njih.
Vrlo dobro
