Narcis i Zlatousti jedan je od najpoznatijih romana Hermanna Hessea, smješten u srednjovjekovni svijet samostana, lutanja i umjetničkog stvaranja. U središtu su dvojica iznimnih prijatelja: Narcis, učenjak i redovnik posvećen duhovnom životu, te Zlatousti, osjetljiv i nemiran mladić koji svoj put traži kroz iskustvo svijeta, ljubav i umjetnost.
Njihov odnos povezuje, ali i suprotstavlja dva različita pogleda na čovjeka: razum i osjetilnost, odricanje i slobodu, vjeru i stvaralački poriv. Hesse kroz njihovu životnu priču promišlja potragu za vlastitim identitetom, odnos duha i tijela te mogućnost da se različitosti ne pretvore u prepreku, nego u izvor razumijevanja i unutarnjeg obogaćenja. Roman se ističe filozofskom dubinom, bogatim opisima i profinjenom psihološkom karakterizacijom.