Ukratko, vrijeme koje je proteklo od "Nemoguće varijante" do "Nemoguće varijante i drugih priča" ama baš ništa nije oduzelo ljekovitoj osjetilnosti prve knjige, koju su nove priče i nove okolnosti objavljivanja čak i naglasile. U pandemijskoj, tjeskobnoj godini — u kojoj se Stanislav Habjan u stvaralačkom smislu doima produktivnijim i otvorenjim nego ikada ranije, s dvije izložbe i čak dvije nove knjige ("Košulja na cvjetove i pjesme na struju" i "Vrijeme & mi: PostApoc dijalozi"), dodajući i glazbu među svoje umjetničke interese u vidu glazbeno-multimedijalnog projekta Car je gol - ovu knjigu možemo čitati i kao uputu za postupanje u slučaju katastrofe, kao razigranu, utješnu književnu avanturu s (ne)izvjesnim ishodom, kao poetsku, raskošno imaginativnu protutežu zahtjevnim vremenima.
Za ovaj je trenutak, trideset pet godina nakon prve objave, i trebalo biti spreman: Habjanova proza lakog sna, čelična srca, visokoga kvocijenta i širokog spektra nesputanih asocijacija, nužno je potrebna novim generacijama čitatelja.
Novo
