"Mnogi kritičari ističu da je Ellison uključio gotovo svaki vid crnačke svijesti u svoje djelo: muziku, nasljeđe ropstva, tradiciju propovijedanja, ples i odnose između Sjevera i Juga. U jazzu je našao metaforu afroameričkog postojanja, a tehnika improvizacije na zadanu temu predstavljena je kao demokratsko načelo, načelo bitne jednakosti, koje protagonist usvaja... Preko duhovnih pjesama i robovskog preklinjanja predstavljena je cjelokupna afroamerička povijest. Kroz čitav roman muzička metafora provlači se kao općeprisutna pozadina sazrijevanja nevidljivog čovjeka." - Zvonimir Radeljković, prevoditelj. "Najbitniji američki pikarski roman dvadesetog stoljeća." - Lev Grossman, časopis Time
Novo
