Noć dugih svjetala je knjiga u kojoj svjetla jako skupog i luksuznog automobila služe za osvjetljavanje svijeta u kojem trenutno živimo. Ono što ta svjetla iznose na vidjelo u svakom slučaju nije lijepo. Kada upalite svjetla tog apsolutnog predmeta želja, oličenja muškog tranzicijskog sna ostajete zaslijepljeni lažnim sjajem nove, niotkud iznikle elite i uplašeni mračnim licima onih koji smatraju da imaju pravo uživati u onome što su drugi stekli samo zato što su oni veći, jači i imaju više oružja. Tanja Miletić Oručević nam u svojoj predstavi pokušava pokazati više načina pristupu problema tranzicije. Možete je iskoristiti kao Bili i dobiti „taj mračni predmet želja“, na samo vama poznat način; možete se dobro naoružati i krenuti s Uzijem u „uzimanje onoga što vam po pravu pripada“; možete i zauvijek ostati u svijetu snova i nadati se da će se, u vremenu obrtanja velikog novca i trke za onim većim i boljim, neko sjetiti svih postulata dobrog, strago Marxa. Možete uraditi bilo šta od toga. Možete uraditi i nešto drugo, ali morate biti svjesni mraka, nasilja i krvi koje vam na taj način može prirediti samo jedna balkanska tranzicijska bajka. I na kraju, možete se obratiti boci „Južnjačke utjehe“ ako se usudite, jer utjeha bi mogla ostati prikrivena ispod naslaga mraka i nesreće koje ste unijeli, kako u svoj, tako i u tuđe živote.
Vrlo dobro
