Autor u svojoj knjizi dotiče bitne probleme današnjice. Povijesni optimizam nestaje: prestaje tristoljetna vladavina koja je zahtijevala napredak i red. Vjerovalo se u napredak naše civilizacije, unatoč vlastitim pogreškama, jer je povijest morala ići u dobru pravcu: komunistički milenarizam morao je do apsurda dovesti takvo shvaćanje. Red svijeta koji je završio pronalaženjem ravnoteže, imperijalizma, kolonijalizma ili sporazuma nacija... Ne bi li nas krug koji bi se zatvorio očitom regresijom odveo prema novom srednjem vijeku? Postkomunizam se ne sažimlje ni u vladavini tržišne ekonomije, ni u osveti nacija, ni u hipotetičkom američkom carstvu. Nesposobnost otkrića temeljnoga načela postkomunističkoga svijeta dovodi nas do novoga srednjeg vijeka. Ako smo jučer imali pravo biti fatalisti uz pomoć optimizma, sada bismo trebali biti odvažni zbog pesimizma. "Ne znam je li povijest tragična, ali čvrsto vjerujem da se moramo pretvarati da jest takva kako to doista ne bi i postala", piše poznati francuski analitičar. Jesmo li s novim srednjim vijekom na pragu jednoga dugog razdoblja ili jednostavne, brutalne, ali kratke vremenske epizode? To su samo neka pitanja na koja nastoji odgovoriti ova ozbiljna i zabrinuto napisana knjiga.
Vrlo dobro
