O ovoj knjizi lakše je napisati ono što nije. nego ono što jest. Dakle, nije dosadna, zamorna, dugačka i zamišljena kao roman koji pošto-poto hoće da se dopadne publici. Nije mračna, prepametna, maniristička i manifestna, u smislu da ju je lako
svrstati u neku grupu. Ona najviše liči na onog ko ju je pisao.
Goran Samardžić
Prošlost je ono što Imamović živi iznutra. Prošlost ostaje u svakom trenutku u svijesti likova, bilo izražena sjećanjima na ritual ljeta, Tita, prve ratne pokliče i kataklizmu jedne države, ili tek varijacijama na događanja individualnih likova, ili kao što
kaže Imamović "sustizaće ih negdje usput zaostale slike i davno potisnuti strahovi".
Mirna Šolić, Zarez
Vrlo dobro
