Kad imate prijateljicu suočenu s terminalnom fazom svoje bolesti, što možete učiniti? O čemu razgovarati? Šutjeti? Prešutjeti?
Autoimuna bolest, mali operativni zahvat, posjet bolnici kroz koji autorica promišljeno i lucidno opisuje svakidašnjicu iz koje izranjaju krizne točke cijele društvene zajednice.
Kako kroz šarenu kiruršku kapicu proniknuti u čovjeka koji ima dva konja i dva psa? Što učiniti kad ti u dvorište neki ljudi ubacuju svoje neželjene mačiće?
Svakodnevni život u većini likova iz ovih priča izaziva samo strah, svatko od njih ima svoj način suočavanja s tim iskonskim osjećajem koji čovjek teško svladava.
U završnoj priči Nema onog koji piše vidimo koliko je Bukovac uronjena u sadržaj i strukturu svog stvaranja, a u ovoj je zbirci, iako prvoj, izišla na vidjelo sva raskoš njezina talenta.
Vrlo dobro
