Osman je najpoznatiji ep Ivana Gundulića i jedno od temeljnih djela hrvatske barokne književnosti. Nadahnut poljsko-turskim sukobom i porazom Osmanove vojske u bitci kod Hoćima, ep pripovijeda o političkim previranjima, ratnim događajima i sudbinama vladara, vojskovođa i pojedinaca zahvaćenih velikim povijesnim promjenama. Povijesna građa pritom se isprepleće s viteškim epizodama, ljubavnim motivima i razmišljanjima o prolaznosti moći i ljudske oholosti.
Djelo je oblikovano u dvadeset pjevanja, od kojih su četrnaesto i petnaesto izgubljena, a njegov raskošan osmerački stih nosi obilježja barokne poetike: snažne suprotnosti, bogate metafore, naglašenu zvučnost i promjenjive pripovjedne perspektive. Gundulić u epu povezuje osobne sudbine s pitanjima vlasti, slobode, naroda i povijesti te stvara slojevito djelo koje istodobno djeluje kao povijesni ep, moralno promišljanje i umjetnički prikaz svijeta obilježenog nestalnošću.