Prvi roman Renata Baretića Osmi povjerenik odvodi nas na najudaljeniji naseljeni hrvatski otok Trećić.
Na Trećiću, sličnom Cicelyju iz Života na sjeveru, zajednica sjajno funkcionira bez ikakvih organa vlasti. Zato se tu, po kazni, pojavljuje već osmi Vladin povjerenik sa samo jednim zadatkom: organizirati izbore i uspostaviti legalnu lokalnu vlast. Ali, na Trećiću je sve drukčije… Prvo, tu ljudi misle drugo, a govore trećićanski… I, na otoku na kojem uglavnom žive starci, umjesto političkog trilera počinje drama u kojoj se pojavljuju jedan Bosanac, dvije Aboriginke, porno glumica…
Prvi Baretićev roman - i siguran hitac na vrhove top lista i u klasike književne nam povijesti - virtuozno je ispisan na čak pet jezičnih razina, od kojih barem četiri - gotovo poliglotski - razumijemo, a u učenju one pete - uživamo. No još je impresivnije od Baretićeva vladanja jezikom jest njegovo vladanje emocijama, jer radost i tuga su u ovom romanu nerazdvojni kao sol i more. Ako je peti ortak bio i ostao misterij i mučnina domaće politike, osmi povjerenik je njegov sunčan antipod: demistifikacija politike samospoznaje. Osmi povjerenik ima samo jednu manu: Trečić je utopija.
Kruno Lokotar
(tekst iz prvog izdanja Osmog povjerenika, 2003.)
Vrlo dobro
