Knjiga književnopovijesnih i poredbenih rasprava i studija o književnoj i pjesničkoj komunikaciji, o književničkim suodnosima, o doticajima hrvatske književnosti s talijanskom književnom tradicijom, o odnosu književnika prema široj društvenoj zajednici i vlasti, o vezama između starije i novije hrvatske književnosti. Problematiku o kojoj piše, Rafo Bogišić oprimjeruje svestranom analizom djela pisaca dubrovačkoga humanističko-renesansnog kruga (Džore Držić, Nikola Nalješković, Dinko Ranjina, Marin Držić, Ivan Gundulić, Junije Palmotić, Dživo Bunić Vučić) te prosudbom književnoga djela Pavla Rittera Vitezovića, Katarine Frankopan Zrinske, književnika iz obitelji Zrinski, Antuna Kanižlića, Balda Bogišića, Mate Vodopića i Miroslava Krleže.
Vrlo dobro
