U povodu 300. obljetnice smrti, u zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Vitezovićeva životna priča na neki je način i alegorija povijesne sudbine hrvatskoga naroda. Rođen u Senju, tom osobitom gradu hrvatske pismenosti i književnosti od srednjega vijeka do danas, gradu koji je locus amoenus hrvatske kulture, cijeloga je života, u prosvjetiteljskom duhu, predano radio na širenju obzora hrvatskoga čovjeka, vodeći istodobno brigu o njegovoj povijesnoj i političkoj sudbini. Predane težnje, koje su velikim dijelom zalazile i u nacionalni idealizam, naišle su na zid europskih geopolitičkih interesa te hrvatskoga nerazumijevanja. Kao ni brojni velikani prije njega, ni on nije doživio priznanje za svoj iscrpan i sveobuhvatan rad. No ideje za koje se zalagao bile su plodno tlo mnogima koji su se na hrvatskoj kulturnoj i političkoj sceni pojavili poslije njegova vremena. Stoga će djelo koje je pred nama zasigurno ponuditi odgovore i na pitanja koja dosad vjerojatno nismo postavili.
Vrlo dobro
