Dajte kolumne ženama!
Tena Štivičić ovom knjigom pokazuje da je savladala majstorstvo kolumne. Kolumna nije lak književni oblik kao što se to na prvi pogled čini. Drugi književni oblici ne pretpostavljaju nužno čitaoca, dok je u kolumni čitalac gotovo koautor. Autor kolumne je tu da bi svoga čitaoca zabavio, prenuo iz letargije, zainteresirao, ponukao na misleni dijalog, i sve to u ograničenom broju riječi. Tena Štivičić piše opušteno, “prirodno”, bez posrednog ili neposrednog pozivanja na autoritete, kao i bez imalo ambicije da to sama bude. Ona se pozicionira kao sugovornik, pritom samu sebe definira i statusno, i socijalno, i dobno, i rodno, čime sa svojim čitaocem odmah uspostavlja fair play odnos. Njezine kolumne su ugodne za čitanje (ugoda je prava riječ!), ona ne popuje, ne mudruje, ne prenemaže se, ne arbitrira i ne nameće svoje mišljenje. Njezin jezik je elastičan, nepretenciozan, urban i opušten. Tena Štivičić je šarmantna, sigurna u sebe pripovjedačica, koja savršeno koristi oblik trošne i potrošne kolumne da bi progovorila o širokom rasponu tema oko kojih se vrte naši svakidašnji životi. U hrvatskim novinama, gdje je pravo na kolumnu ne samo muško nego i doživotno i gdje je kolumnistički narativ umoran, sumoran i nepodnošljivo pametujući, kolumne koje bez puno “cifranja” ispisuje Tena Štivičić pravo su osvježenje.
Dubravka Ugrešić
Vrlo dobro
