Dok je Descartes vjerovao da treba srušiti sve povijesno dotrajale gradove, Le Corbusier je maštao o izgradnji savršenoga, utopijskoga grada građenoga po čovjekovoj mjeri i urbanistički besprijekornoga. Takav grad - isplaniran do posljednjeg detalja - stao se podizati početkom 18. stoljeća. Nalazi se na delti rijeke koja se ulijeva u Baltičko more, na samom rubu izrazito kontinentalne zemlje, a u svojoj je kratkoj povijesti promijenio nekoliko imena: Sankt-Peterburg, Petrograd i Lenjingrad.
Roman Andreja Beloga, jednog od najznamenitijih književnika i teoretičara simbolizma, nije hommage spomenutom gradu na Nevi, nego upisivanje grada, točnije njegove dvostoljetne mitologije u prostranstvo riječi i simbola. "Peterburg" svjedoči više no ijedno drugo djelo s početka 20. stoljeća o fantomskom preklapanju stvarnosti i mašte, istoimenoga grada i ruske književnosti.
"Peterburg"- nesumnjivo najbolje prozno dostignuće ruskoga simbolizma - roman je višeslojne strukture. Tradicionalna, realistička forma romana s jasno postavljenim likovima, fabulom i motivima u "Peterburgu" se osporava i izvrće umetanjem niza sitnih detalja koji neprestano remete sklad izričaja i sadržaja. Takva autorova manipulacija rezultira beskrajnom igrom u kojoj se gube čvrsta značenja i u kojoj se gotovo poststrukturalistički dekonstruira postojanost strukture.
Roman Beloga nerijetko će svojom dvosmislenošću i lukavom igrom između označitelja i označenoga biti protumačen kao mozgovna igra -misao vodilja romana koju Schopenhauer preuzima iz Kantove fenomenologije i na koju se sam autor u "Peterburgu" eksplicitno poziva. Štoviše, koncepcija romana temelji se na Schopenhauerovu uvidu da je čitav svijet tek privid; ništa drugo doli igra ljudskoga mozga.
Radnja romana odvija se u samo dvadeset i četiri sumanuta peterburška sata; u tom halucinogenom otkucavanju miješaju se svijesti i podsvijesti raznih ruskih likova, istočno se načelo sukobljava sa zapadnim, djeca s očevima, teroristi revolucionari bore se s državnom simetrijom (ali i međusobno), peterburški likovi preklapaju se s peterburškim sjenama. Na ulicama se, osim hladnog sjevernog vjetra, razabire vrlo jak povijesni podtekst: prva ruska revolucija 1905. godine.
"Petrograd" je nesumnjivo pionirski pothvat u ruskoj književnosti; bogatstvo njegove poetike prodire izvan okvira matične književnosti i upisuje ga među najznačajnije svjetske romane 20. stoljeća. Dovoljno je istaknuti motive ludila, podvojenosti, samoće, Edipova kompleksa, zatim kolažnost, izuzetnu filmičnost djela, preradu antičkih mitova (o Saturnu i Apolonu) i umjetničku primjenu Freudove teorije - da A. Beloga svrstamo rame uz rame Joyceu, Kafki i Proustu. Štoviše, Belyj je u "Peterburgu" preduhitrio tehniku Jovceova "Uliksa" i napisao jedan od prvih romana "toka svijesti" u povijesti svjetske književnosti. (Izbor iz pogovora: Ivana Peruško)
Kao novo
