Studije posvećene trima komponentama istaknutima u naslovu. Autorica ih dovodi u međusobni suodnos i smješta u širi kontekst znanosti o književnosti i kulturi, nastojeći odrediti u kojoj su mjeri fantazija i pamćenje ovisni o retorici kao jednoj od najvažnijih sastavnica obrazovnih sustava zapadnih kultura, utemeljenih na grčkoj i latinskoj tradiciji. Svoja istraživanja oprimjeruje na ruskoj književnosti 19.-og i osobito 20.-og stoljeća, a teorija Mihaila Bahtina igra konstitutivnu ulogu u sva tri područja autoričine znanstvene misli. Pojam fantazije i fantastične književnosti u ovim raspravama nije ograničen samo na razdoblje romantizma, nego se u obzir uzima i gradnja fantazma u predromantičkoj književnosti, kao i u tekstovima realizma, a dodatno težište pronalazi u književnosti tzv. neofantastike.
Vrlo dobro
