Pismo nerođenu djetetu potresan je i neposredan monolog neimenovane žene koja se obraća djetetu što ga nosi u sebi. U intimnom razgovoru ona preispituje vlastite strahove, dvojbe i odgovornost prema životu koji tek treba započeti, istodobno se suočavajući s pritiscima društva i vlastitim poimanjem slobode.
Oriana Fallaci progovara izravno i bez uljepšavanja o majčinstvu, ljubavi, samoći, rođenju i smrti. Knjiga otvara složena moralna pitanja o pravu na izbor, cijeni života i odnosu pojedinca prema svijetu koji ga očekuje. Iako je oblikovana kao osobna ispovijed, njezine teme nadilaze konkretnu situaciju te potiču čitatelja na razmišljanje o slobodi, odgovornosti i ljudskom dostojanstvu.