Pobožni časovi pjesnička je zbirka Zvonka Milkovića u kojoj se religiozni osjećaj isprepleće s tihim, intimnim doživljajem svijeta. Naslovna pobožnost nije izražena samo izravnim duhovnim motivima, nego i smirenim promatranjem prirode, svakodnevice i ljudske blizine. Stihovi su prožeti vjerom, zahvalnošću i osjećajem reda koji povezuje čovjeka, dom i okolni krajolik.
Zbirkom prevladavaju pjesme pejzažne motivike, prizori seoskoga života i ladanja, uz prepoznatljivu Milkovićevu sklonost tradicionalnom izrazu, sonetnoj formi i suptilnoj lirskoj atmosferi. U pojedinim pjesmama pojavljuju se i kajkavski zavičajni poticaji, dok cjelina ostaje nenametljiva, kontemplativna i oslonjena na prirodnost osjećaja. Pobožni časovi predstavljaju osobit spoj duhovne lirike, pejzažne poezije i tihe osobne ispovijedi.