Zbirka okuplja pjesme Vojislava Ilića, jednoga od istaknutih srpskih pjesnika 19. stoljeća, čiji se izraz oslanja na romantičarsku osjećajnost, melankoliju i dojmljive slike prirode. Naslovna pjesma donosi sumoran jesenski prizor, u kojemu opustjeli krajolik i prolazak pogrebne povorke postaju odraz tuge, prolaznosti i tihe rezignacije.
U ostalim pjesmama izmjenjuju se elegični, opisni, povijesni i mitološki motivi. Ilićev stih obilježavaju muzikalnost, slikovitost i profinjen osjećaj za atmosferu, a pejzaž često poprima simbolično značenje. Zbirka pruža sažet uvid u pjesništvo autora koji je osobno raspoloženje i doživljaj svijeta oblikovao kroz tamne tonove, jesenske prizore, sjećanja i razmišljanja o ljudskoj sudbini.