Joyceove zbirke Komorna glazba i Pjesmice svaka groš, prevedene u ovoj prilici za Matičino izdanje, predstavljaju gotovo sve što je taj veliki modernist napisao u poetskom obliku.
Komorna glazba sadrži trideset i šest pjesama, svojevrsnih lirskih meditacija čiji su središnji motivi ljubavna čežnja i razočarenje, te ljepota i univerzalnost glazbe. Kako su pisane kao tekstovi za glazbu, zvukovni sloj pjesama izrazito je naglašen. Pjesmice svaka groš više su okrenute realnom i svakodnevnom, a u gradnji stihova prevladavaju pjesničke slike.
U cjelini, Joyceova je poezija najbliža secesijskom aleksandrizmu, tj. u njoj nalazimo i obilježja epohe na izmaku (primjerice, u stanovitoj udvornosti) i obilježja epohe koja tek dolazi (primjerice, u imaginističkoj slikovitosti).
Vrlo dobro
