Pohvala ludosti jedno je od najpoznatijih djela europskoga humanizma i duhovita satira društva svoga vremena. Erazmo Roterdamski pripovijedanje povjerava personificiranoj Ludosti, koja se sama hvali i pritom razotkriva ljudske slabosti, taštinu i licemjerje. Iza razigranoga tona krije se oštra kritika običaja i ustanova koje se predstavljaju kao nositelji mudrosti i reda.
Posebno su izloženi uskogrudnost, slijepo oslanjanje na autoritet, skolastička učenost i pokvarenost crkvenih krugova, ali se autor ne zaustavlja samo na njima. S pomoću ironije, paradoksa i tamnoga humora promišlja odnos ludosti i razuma te pokazuje kako se istina ponekad može izreći tek pod maskom šale. Ovo kratko, britko i višeznačno djelo istodobno je povijesno svjedočanstvo i trajno aktualna rasprava o ljudskoj naravi.