Djelo ovog velikog austrijskog književnika i satiričara svojevrsni je dramski kolaž u kojemu on kroz dijalošku formu portretira stanje cijele jedne epohe, kao i civilizacije u njoj, i to ponajprije kroz ratna zbivanja, odnosno strahote Prvog svjetskog rada, ali i kroz psihozu kao opće stanje duha izazvanu ponajprije ratnohuškačkom propagandom ondašnjeg tiska. Riječ je zapravo o antidrami u kojoj Karl Kraus u svojoj sveobuhvatnoj višeslojnoj panorami dijagnosticira bolesno stanje austrijskog društva kroz događaje i razgovore u kojima su "operetni likovi igrali tragediju čovječanstva" i koji su toliko strašni da izgledaju nevjerojatni, premda su, prema riječima autora, citati, odnosno vjeran preslik kataklizme jednog društva i vremena.
Vrlo dobro
