Proslavljeni španjolski književnik Javier Cercas dugo je bio uvjeren da se priča o Enricu Marcu ne može pretvoriti u roman: premda fascinantna i istinita, sadržavala je previše fikcije, za koju se — umjesto pisca — već pobrinuo njezin glavni lik.
Tko je Enric Marco? Nekadašnji anarhist i republikanski vojnik, čovjek koji je svojim potresnim svjedočanstvima preživjeloga iz nacističkoga koncentracijskog logora Flossenbürga stekao status građanskog junaka i postao nositeljem najuglednijih priznanja, u središtu pozornosti svjetskih medija našao se 2005., kad je kao predsjednik glavnog španjolskog udruženja preživjelih logoraša trebao govoriti prigodom šezdesete godišnjice oslobođenja logora Mauthausena. Govor međutim nikada nije održao. Nekoliko dana prije toga otkriveno je da Marco nikada nije bio zatočen u Flossenbürgu, da je u Hitlerovu Njemačku otišao dragovoljno,kao radnik, i — doslovce preko noći — junak je postao prevarant, a pravednik prokletnik. Desetljeće poslije, svim svojim sumnjama usprkos, Javier Cercas dohvatio se enigme Enrica Marca i napisao Prevaranta. Dok u razgovorima s vitalnim devedesetdvogodišnjakom pokušava rasplesti klupko istina i laži, Cercas još jednom zaranja u burnu povijest španjolskog 20. stoljeća, ali i mnogo dublje — sve do naše potrebe za (samo)zavaravanjem i konformizmom, do naše neutažive žeđi da nas vole, do naših suprotstavljenih strasti: one za istinom i one za fikcijom.
Vrlo dobro
