Knjiga Petera Sloterdijka Prividna smrt u mišljenju: O filozofiji i znanosti kao vježbi bavi se pitanjem uspostavljanja institucije obrazovanja i odgoja za više životne ciljeve od biološkoga preživljavanja, pri čemu autor proučava pojavu prakse svjesnoga odlaska iz svijeta javnosti i rutine svakodnevice kako bi se pojedinac mogao uzdići na razinu ideje i misaone zbilje. Sloterdijkovo mišljenje odgojno-obrazovne „antropotehnike“ čovjeka, od Aristotelova Protreptikosa do Heideggerova Bitka i vremena, ujedno pokazuje ono što je unatoč svim razlikama postojano u promjenama. U osnovi svega nalazi se pokušaj vođenja autentičnoga života koji svoj smisao zadobiva u kazivanju i istraživanju puta istine. Utoliko je svako nastojanje da se slijedi taj put na stanovit način askeza, izgradnja utočišta od izvanjskoga svijeta koji ima svoje „realističke“ zahtjeve i ciljeve. Vježbanje mišljenja odgovara vježbi življenja. Stoga ontologija mora imati svoje etičko-političko utemeljenje.
Kao novo
