Na tragu Schellinga i Bergsona, Jankelevitch iznosi na vidjelo svu paradoksalnost smrti kao izvora i motiva misaonog i moralnog života. Egzistenciju, kao bitkom k smrti, kako govoraše Heidegger, dovodi francuski mislilac blizak egzistencijalistima i strukturalistima, u više nego metafizički odnos s ostalim fenomenima ljudskog postojanja - radom, ratom, ljubavlju, igrom... Malo je koji mislilac u riječ o izvornoj vokaciji čovjeka kao smrtnika unio toliko strasti, osobno proživljenog i promišljenog iskustva i iskustva duge povijesti Zapada, kao što je to učinio Jankélévitch u svojim duboko proživljenim studijama o smrti. U tom pogledu, knjiga SMRT donosi onespokojavajuća pitanja, te gotovo hiper moralno upozorava da doista može umrijeti jedino onaj koji je doista i živio.
Vrlo dobro
