Riječ je o kompleksnom sukobu unutar obitelji motiviranom ponajprije društvenim neprihvaćanjem druge seksualnosti i neprihvaćanjem bilo kojeg Drugog. Priča polazi od temeljnog osjećaja neprihvaćanja i potrage za "Domom", mjestom koje bi moglo stajati iza tog naziva, o potrazi za oprostom i drvenom turopoljskom kućom koja bi trebala biti "Dom", o pokušaju "samoizlječenja" a da pritom bolest nije moguće dijagnosticirati, ako zanemarimo tzv. "društveni standard", koji bismo možda preciznije mogli nazvati licemjerjem.
U završnici priče glavni lik odjednom, tijekom jednoga popodneva oprosti roditeljima, prepoznajući to kao kraj trakavice procesa opraštanja i zaključuje kako je vjerojatno riječ o odrastanju. Vrijeme romana odvija se unutar dvije godine, s mnogo događaja koji to razdoblje određuju, ispričanih "u jednom dahu", kao da je pripovjedač osoba pod konstantnim stresom, opterećena vlastitim stanjima i osjećajima.
Kao novo
