Paralelno s reizdanjem "Uloge moje porodice u svetskoj revoluciji" i "Priče o zanatima", pisac s berlinskom adresom, Bora Ćosić, predstavlja nam se knjigom "Put na Aljasku", hibridnim žanrom čiji je okvir putopis po zemljama vlastite prošlosti. "Aljaska ranijeg života", kao cilj putovanja kroz Austriju i Sloveniju, preko Hrvatske i Bosne, do Srbije i natrag, okosnica je propusna za mnoštvo lucidnih "putositnica", mini eseja i pokušaja rekapitulacije vlastite prošlosti, s distancom od desetak godina koliko je prošlo od rata, od autorova egzila.
Ćosićevo putovanje, u kojem su glavne uporišne točke Zagreb kao grad rođenja i Beograd kao onaj u kojem je najduže živio i književno djelovao, sumorna je knjiga u kojoj se prelamaju život i umjetnost, uspomene na prošla vremena i opservacije sadašnjosti, uspostavljaju vrlo jasni autorovi stavovi (politički, estetski) i granaju bogate asocijacije. Zemlje kojima putuje povezuje zajednička slika ispucalih pločnika, kao metafora života u kojima je vrlo lako izgubiti tlo pod nogama.
Ponovnim koračanjem takvim pločnicima, Ćosić i njegova suputnica, supruga Lidija Klasnić, shvaćaju kako je nemoguće susresti vlastitu povijest te kako rodne kuće i ulice prošlog života gube svoje značenje u svojevrsnom novom poretku stvari. Pred čitateljem ovoga inteligentnog putopisa-romana, osim vrlo lucidnih komentara zatečenog stanja sadašnjosti u kojem i izbacivanje «krupnog otpada» dobiva svoje značenje, defilira čitava galerija autorovih prijatelja, umjetnika i kulturnjaka, redom onih koji poput njega čuvaju obrise prošlih vremena.
Vrlo dobro
