Rabske pjesme sakupljene u ovoj zbirci nisu uvijek izravno otočke inspiracije, a poneke nisu uopće i ni po čemu (37), ali sve su one nastale na Rabu tijekom nešto više od trideset i tri godine, između svibnja 1954. i kolovoza 1987., i taj je, uvjetno rečeno, ciklus, zaključen prije osamnaest godina, a prividno mu je jedina poveznica mjesto nastanka, dakle, ono Što bi u kreativnom procesu mogli imati katkad i najsporedniju ulogu. No, kada bi doista bilo tako, mogli bismo, dakako, samo uvjetno govoriti o ciklusnoj cjelini. Međutim, ipak nije sasvim tako, i dovoljno je samo malo više čitatcljskog senzibiliteta, pa da se osjeti kako gotovo cijelu zbirku prožima specifičan dah Mediterana, čak i kroz pjesmu o Rastušju (75), s natuknicom o Taormini, čak, makar i s odmakom, u pjesmama kao stoje ona o krilatomc konju (84), ili o napuštenoj ženi (85) i kroz niz drugih "neutralnih" pjesama. Autorova precizna datiranja s naznakom lokaliteta u kurzivu na kraju svake pjesme za sabranijeg čitatelja poprimaju vrijednost lirske dopune, dodatka ozračju i smisaonog određenja.
Vrlo dobro
