Što mislimo, što nas pokreće kad si predočavamo svijet? Kako — kao povijesnu i egzistencijalnu veličinu — opažamo vrijeme? Koja značenja nosi sa sobom mit i u čemu se sastoji njegovo svladavanje? I konačno: čime se određuju slike i prispodobe, tehnike i strategije kojima život osigurava podnošljivost? Blumenbergova knjiga Rad na mitu razmatra njegovu vrijednost, iznovice polazeći od funkcionalnih aspekata. U mitskim pripovijestima i parabolama “preživljava”, naime, čovječanstvo baš kao i u lako dostupnim opravama. Nepoznato i neugodno, strano i uvredljivo mijenja se u donekle i posve prihvatljivo u transpoziciji mita. Filozofov se rad, međutim, zasniva na tome da taj korak učini prepoznatljivim u njegovim posljedicama. Tako Blumenberg oblikuje ovu temu s filološkom točnošću i s umijećem genijalna egzegeta—nenadmašan u onim dijelovima koji su posvećeni mitu o Prometeju s pogledom na Goethea.
Kao novo
