Jean Rouaud ušao je romanom "Ratišta" u francusku književnost i svojim ulaskom podario joj je knjigu iznimne vrijednosti. Ne svjedoči o tome samo Goncourtova nagrada; svjedoči samo autorovo tkanje svoje priče koja malo-pomalo na krhotinama života jedne obitelji i njezinih članova maestralno ulazi u sferu Prvoga svjetskog rata, velikoga grobišta tisuća i tisuća ljudi.
Okretno, lako i začudno, nikada patetično, Rouaudovo pisanje spaja obrate priče koja se razvija u zaokruženu umjetničku tvorevinu. Roman "Ratišta", oslobođen svake ideologije, primjer je antiratne proze i književnosti, posvećene koliko sudbini svoje obitelji, toliko i prvoj velikoj klaonici 20. stoljeća.
Vrlo dobro
